Mundijal, novac i nekretnine: zašto pažnja uvijek podiže vrijednost

Ovih dana milioni ljudi širom svijeta gledaju Svjetsko prvenstvo. Dok komentatori analiziraju penale, društvene mreže raspravljaju o ofsajdima, a navijači žive za svaki gol svoje reprezentacije, mene već neko vrijeme uporno muči jedno sasvim drugo pitanje.

Zašto milijarde ljudi gledaju utakmice, a samo mali broj ljudi na njima zaradi ozbiljan novac?

Pritom, ne mislim na fudbalere. Njihov uspjeh vidimo. Ne mislim ni na trenere.

Mislim na ljude čija se imena gotovo nikada ne spominju. Na investitore koji kupuju zemljište godinama prije nego što prvi navijač stigne u grad. Na kompanije koje ulažu milione u nekoliko sekundi pažnje. Na gradove koji mijenjaju svoju budućnost mnogo prije nego što sudija označi početak prve utakmice.

Što sam više tražila odgovor na to pitanje, sve sam manje razmišljala o fudbalu, a sve više o gradovima, ljudima, pažnji, vrijednosti i, pomalo neočekivano, o tržištu nekretnina.

Jer možda najveća utakmica Svjetskog prvenstva nikada nije bila ona koja se igra na stadionu. Najveća utakmica počinje mnogo ranije i igra se na sasvim drugom terenu.

Svjetsko prvenstvo je mnogo više od sporta

Svjetsko prvenstvo danas je mnogo više od sportskog događaja. Ono je jedan od najboljih primjera kako funkcioniše moderna ekonomija.

Kada FIFA objavi domaćina prvenstva, utakmice su još godinama daleko. Ipak, gotovo istog trenutka počinju investicije. Grade se novi putevi, proširuju aerodromi, uređuju javni prostori, otvaraju hoteli i razvijaju poslovne zone. Sve to dešava se mnogo prije nego što prvi navijač kupi kartu za utakmicu.

Zašto? Zato što ozbiljan kapital gotovo nikada ne čeka da se nešto dogodi. On ulaže u ono za šta vjeruje da će se dogoditi.

To me podsjetilo na jednu zanimljivu činjenicu koju često zaboravljamo. Vrijednost gotovo nikada ne nastaje u trenutku kada je svi primijete.

Tada je već kasno. Tada je ona samo postala vidljiva većini. Prava vrijednost nastaje mnogo ranije, u trenutku kada neko prepozna potencijal koji drugi još uvijek ne vide. U ekonomiji za to postoje složene teorije. Ja više volim jednostavnije objašnjenje.

Pažnja sama po sebi ne stvara vrijednost. Ona samo usmjerava pogled. Tek kada je prati jasna vizija razvoja, pažnja privlači ljude. Ljudi privlače kapital. Kapital pokreće razvoj. A razvoj, prije ili kasnije, mijenja vrijednost prostora.

Možda upravo zato najveći pobjednici Mundijala rijetko budu samo reprezentacije koje podignu pehar. Ponekad su to gradovi. Ponekad čitave regije. A ponekad ljudi koji su mnogo ranije razumjeli šta će pažnja jednog dana promijeniti.

Messi nije postao najbolji zbog Mundijala

Dok sam razmišljala o svemu, na pamet mi je pala jedna od najvceih zvijezda mundijala Lionel Messi. Većina ljudi pamti trenutak kada je podigao pehar svjetskog prvaka. Za mnoge je upravo tada postao najveći fudbaler svoje generacije.

Ali da li je zaista? Naravno da nije.

Messi nije postao bolji igrač one večeri u Kataru. Nije naučio bolje dodavati, preciznije šutirati niti donositi bolje odluke u devedeset minuta finala. Sve to znao je mnogo ranije. Mundijal nije stvorio njegovu vrijednost. Samo ju je pokazao cijelom svijetu. I tu se krije jedna važna lekcija.

Vrijednost često postoji mnogo prije nego što postane očigledna. Pitanje je samo ko je prvi uspije prepoznati.

Na tržištu nekretnina ta razlika zna biti presudna. Jer najvrjednije lokacije rijetko postaju poželjne preko noći. One se godinama oblikuju kroz infrastrukturu, sadržaje, navike ljudi, nove tokove kretanja i promjenu načina na koji doživljavamo određeni dio grada.

Zato se prava procjena ne završava pitanjem koliko nešto vrijedi danas. Ona počinje pitanjem: Šta bi ova lokacija mogla značiti za pet ili deset godina?

Vrijednost uvijek izgleda očigledno... tek kada prođe dovoljno vremena

Postoji još nešto što me fascinira kada posmatram velike sportske događaje. Gotovo svi danas mogu objasniti zašto je neka investicija bila dobra. Lako je danas reći da je određeni grad profitirao od Svjetskog prvenstva. Lako je pokazati fotografije novih kvartova, hotela ili poslovnih zona i zaključiti da je sve bilo logično. Ali gotovo ništa od toga nije izgledalo logično onda kada su prve odluke donesene. U tom trenutku postojali su samo planovi, vizije, procjene i mnogo neizvjesnosti.

To je možda i najveća razlika između onih koji stvaraju vrijednost i onih koji je tek kasnije prepoznaju. Prvi ulažu u mogućnost, drugi ulažu u potvrdu a i jedni i drugi donose racionalne odluke. Samo ih donose u različitim trenucima.

Mislim da upravo zbog toga često pogrešno razumijemo riječ rizik. Rizik nije isto što i neizvjesnost. Neizvjesnost postoji u gotovo svakoj dobroj investiciji. Rizik nastaje onda kada odluke donosimo bez razumijevanja.

Ista logika važi bez obzira da li govorimo o berzi, pokretanju kompanije ili kupovini nekretnine. Jer kupovina stana nikada nije samo kupovina četiri zida. To je odluka o tome u kakav razvoj vjerujemo. I upravo tu se, po mom mišljenju, krije najveća vrijednost iskustva.

Poslije mnogo godina rada na tržištu počnete primjećivati obrasce. Ne zato što možete predvidjeti budućnost.To ne može niko. Nego zato što naučite prepoznati signale koji joj prethode. Novi most. Nova škola. Nova poslovna zona. Promjena saobraćajnih tokova. Veći broj mladih porodica. Novi sadržaji. Pojedinačno, nijedan od tih faktora ne mijenja tržište. Ali zajedno počinju stvarati "ekosistem".

A na tržištu nekretnina je upravo "kvalitet ekosistema" je taj koji se polako pretvaraju u vrijednost.

Šta sve ovo znači za tržište nekretnina u Banjaluci?

Posmatrajući tržište nekretnina u Banjaluci posljednjih petnaestak godina, sve češće primjećujem da ista pravila koja mijenjaju velike svjetske gradove djeluju i na mnogo manjim tržištima.

Ne postoji trenutak u kojem neka lokacija odjednom postane vrijedna. To se gotovo nikada ne događa. Vrijednost raste tiho, često godinama neprimjetno, sve dok u jednom trenutku ne postane očigledna svima.

Vrijeme je možda jedini investitor koji nikada ne griješi. Ono uvijek nagradi pravu viziju, ali rijetko preko noći.

Upravo to danas možemo zapaziti i u Banjaluci. Sve je manje kupaca koji traže isključivo adresu. Sve je više onih koji traže način života. Kada danas razgovaram sa kupcima, primjećujem zanimljivu promjenu.

Prije desetak godina najveći broj razgovora počinjao je istim pitanjem: "Imate li nešto u centru?"

Danas to pitanje sve češće zvuči drugačije. "Tražimo mirnije naselje, ali da je dobro povezano.", "Važno nam je da djeca mogu sama do škole.", "Želimo kucu van grada.", "Bitno nam je da imamo parking."

Na prvi pogled djeluje kao da su se promijenile želje kupaca. Mislim da se dogodilo nešto mnogo zanimljivije. Promijenila se definicija vrijednosti.

Sve češće primjećujem da kvalitet života postaje važniji od prestiža same adrese. To, naravno, ne znači da je centar izgubio svoju vrijednost. Naprotiv. Za mnoge kupce prestižna adresa i dalje predstavlja važan dio odluke, i to je potpuno legitimno. Ali današnje tržište pokazuje da vrijednost više nije rezervisana samo za nekoliko centralnih ulica. Ona se postepeno širi zajedno sa razvojem infrastrukture, sadržaja i kvaliteta života koji određeni dio grada može ponuditi. Zbog toga danas pojedina naselja koja su se prije deset godina rijetko nalazila na listi želja kupaca postaju mjesta u kojima mlade porodice vide svoju budućnost. Ne zato što su preko noći postala ljepša. Nego zato što se oko njih razvila nova vrijednost.

Šta zapravo kupujemo kada kupujemo nekretninu?

To je pitanje koje sebi postavim gotovo svaki put kada obilazim novu nekretninu. Ne pitam se samo koliko danas vrijedi ovaj stan ili ova kuća. Mnogo više me zanima kakvu će priču ova lokacija pričati za deset godina. Jer tržišna vrijednost nije fotografija jednog trenutka. Ona je proces. Rezultat odluka koje grad donosi. Investicija koje dolaze. Ljudi koji odluče da upravo tu grade svoj život.

Možda zbog toga najbolji investitori vrlo rijetko kupuju ono što je danas najpopularnije. Mnogo češće pokušavaju prepoznati gdje će se pažnja, vizija razvoja i kvalitet života tek susresti.

Naš pogled na tržište

U Saga Expertu često kažemo da ne prodajemo kvadrate. Pomažemo ljudima da prepoznaju vrijednost. Jer dobra nekretnina nije uvijek ona sa najnižom cijenom. Niti je najbolja lokacija uvijek ona koja je danas najpopularnija. Prava vrijednost nastaje onda kada pažnju prati vizija. Vizija privlači investicije. Investicije stvaraju razvoj. Razvoj dovodi nove ljude. A ljudi stvaraju vrijednost.

Zato mnogi misle da kupuju kvadrate. U stvarnosti, kupuju budućnost jedne lokacije. Kupovina nekretnine nije odluka samo o tome gdje ćemo živjeti danas.To je odluka o tome u kakvom gradu želimo živjeti sutra.

Pitanje za razmišljanje

Kada sljedeći put budete gledali neku nekretninu, postavite sebi jedno jednostavno pitanje: Da li kupujem ono što ova lokacija jeste danas ili ono što bi mogla postati za deset godina?

Vrlo često odgovor na to pitanje napravi razliku između dobre kupovine i dobre investicije.

Ako želite istražiti kako danas izgleda tržište stanova u Banjaluci, pogledajte našu aktuelnu ponudu i pokušajte na svaku nekretninu pogledati upravo iz tog ugla, ne samo kakva je danas, nego kakvu budućnost nosi.

Piše:

Stanislava Ligka

Posmatram tržište nekretnina već više od petnaest godina. Ono što me i dalje najviše fascinira nisu cijene, nego način na koji nastaje vrijednost.